Prijeđi na sadržaj

Kongregacija (Rimska kurija)

Izvor: Wikipedija
Rimska kurija
Državno tajništvo Svete Stolice
-
Dikasteriji (do 2022. Kongregacije)
Dikasterij za evangelizaciju
Dikasterij za nauk vjere
Dikasterij za službu milosrđa
Dikasterij za Istočne Crkve
Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
Dikasterij za kauze svetaca
Dikasterij za biskupe
Dikasterij za kler
Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života
Dikasterij za laike, obitelj i život
Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana
Dikasterij za međureligijski dijalog
Dikasterij za kulturu i obrazovanje
Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja
Dikasterij za zakonodavne tekstove
Dikasterij za komunikaciju
Pravosudna tijela
Apostolska pokorničarna
Apostolska signatura
Rota Romana
Gospodarska tijela
Uredi
Papinske komisije
Papinske akademije
Papinska povjerenstva
Ostali uredi Rimske kurije

Kongregacija ili Sveti kardinalski zbor (lat. Sacræ Cardinalium Congregationes) bila je ustrojbena jedinica Rimske kurije u obliku povjerenstva koje je na raspolaganju imalo radna sredstva, urede i službe. Do reforme Kurije pape Franje 2022., bila je drugo tijelo po važnosti, odmah iza Tajništva. Franjinom reformom Praedicate Evangelium kongregacije su postale dikasteriji.

Koncepcija kongregacije nije imala sličnosti s drugima u državnoj upravi. Mogla se usporediti s vlašću ministra jednog ministarstva i odgovarajuće parlamentarne komisije, koja utvrđuje njezinu politiku. U rimskoj kongregaciji razlikuju se vijeća (komisije), koja su u početku tvorili kardinali, a koja od reforme Kurije pape Pavla VI. 1967. nekoliko biskupa s raznih kontinenata, i dikasterije u pravom smislu riječi tj. odjele. Članovi komisije sastajali su se redovito jednom tjedno točno određenim danom. Na čelu je svake kongregacije bio kardinal prefekt koji se imenovao na pet godina, kao i svi dužnosnici Kurije, koji ima za pomoćnika jednoga tajnika, nadbiskupa, i jednoga ili dvojicu podtajnika. Odjeli kongregacija, odnosno osoblje, više ili manje brojno, međusobno su se vrlo razlikovali. Svaka kongregacija imala je određeni broj savjetnika, prelata, svećenika, redovnika ili laika, koji su zapravo stručnjaci za pojedina područja i koji su davali, uglavnom pisano mišljenje o raznim pitanjima.

Devet rimskih kongregacija

[uredi | uredi kôd]
  • Kongregacija za kler ima trostruku zadaću; bdjeti nad svetošću i disciplinom klera, nadzirati i poticati katehezu, tj. vjersko obrazovanje kršćana, pratiti probleme koji su povezani s materijalnom zbrinutošću klera i s upravljenjem crkvenih dobara.
  • Kongregacija za evangelizaciju naroda ima zadaću da upravlja i koordinira misijskim apostolatom. Kongregacija potiče, upravlja ili nadzire određeni broj pridruženih tijela, kao što su:
    • Komisija za teologiju, duhovnost i misijsku animaciju;
    • Komisija za kontrolu biskupskih konferencija, osnivanje i uređenje vjerskih ustanova i sjemeništa;
    • Pastoralna komisija za proučavanje pastoralnih načela i metoda koje se tiču misijske djelatnosti i suradnje;
    • Komisija za katehezu i vjeroučitelje
    • Vijeće papinskih djela za širenje vjere;
    • Više vijeće djela za širenje vjere;
    • Više vijeće Zaklade sv. Petra Apostola za domorodačka sjemeništa;
    • Više vijeće Misijske zaklade klera;
    • Više vijeće Zaklade sv. Djetinjstva;
    • Međunardona agencija za tisak "FIDES".
  • Kongregacija za kauze svetaca ispituje, ponekad i stoljećima, djela i zasluge muškaraca i žena koji su svojim vrlinama i čudima zaslužili, da se uvrste u svece. Komisija raspolaže povijesno-hagiografskom službom.
  • Kongregacija za katolički odgoj vodi brigu o sjemeništima, sveučilištima i nesveučilišnim obrazovnim ustanovama. O toj kongregaciji ovisi Papinsko djelo za svećenička zvanja.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]